ŠTO JE TOČNO NETO DOBIT I IMA LI ONA KAO POKAZATELJ SMISLA?
20. siječnja 2026.Radim s nekoliko klijenata kojima se u bilanci s godinama nakupilo raznog „smeća“:
❌zaliha kojih više nema ili su izgubile puno na vrijednosti
❌nenaplativih potraživanja
❌nenaplativih danih pozajmica
❌drugih stavaka imovine koje su napuhane
(Istovremeno, sve obveze su vrlo realne.)
Ovo znači da bi, prema pravilima struke, trebalo napraviti vrijednosna usklađenja i prikazati realno stanje.
Međutim, neke bi ta usklađenja odvela u gubitak u 2025. godini! U najboljem slučaju bi rezultat i dalje bio dobit, ali značajno manja.
I što sad napraviti?
Realno su tri opcije na stolu:
1️⃣Sve uskladiti prema pravilima struke, s posljedicama na rezultat kakve god da bile
2️⃣Ništa ne dirati, nije vrijeme
3️⃣Uskladiti za onoliko koliko rezultat dopušta a da i dalje bude prihvatljiv
Svi znamo koji bi bio ispravan pristup. Samo je jedan ispravan put.
Međutim…
Kako klijentu savjetovati da napravi ispravno, a da onda u 2026. ne može dobiti kredit za investiciju, da mu odu najbolji ljudi ili da ga dobavljači počnu tražiti avansno plaćanje jer su na nekom portalu vidjeli da radi s gubitkom?
Naravno da je problem ako se u poslovanju stvori gubitak. (U ovim konkretnim primjerima, kao i mnogim drugima, gubici odnosno slabiji rezultati su nastali tijekom više ranijih godina.)
Međutim, mislim da je veći problem kako percipiramo gubitak i kako o njemu pričamo.
➡️Nije svaki gubitak isti.
Jedno je imati jednokratan negativan efekt koji je npr. rezultat umanjenja vrijednosti goodwilla (iako i to signalizira nešto), a drugo je imati strukturni gubitak koji proizlazi iz neodrživog poslovnog modela.
Osim toga, možda je cash flow poduzeća sasvim dobar!
U praksi vidim uglavnom negativna tumačenja gubitka, iako gubitak ne mora uvijek biti nešto toliko loše. Treba dobro razumjeti gdje je točno gubitak nastao i zašto, tek se onda može pričati o (ne)održivosti takvog stanja.
Upravo zbog površnog i binarnog tumačenja gubitka (dobit = ok, gubitak = problem), kako u bankama tako i u kompanijama, danas imamo situaciju da se brojni poduzetnici i manageri jako boje prikazati gubitak upravo da im kredit, nabava repromaterijala / robe ili zadržavanje ljudi ne bi bio problem.
Nemamo dovoljno razvijenu kulturu pričanja o gubitku u poslovanju.
Kao bivši bankar, od poduzeća koje posluje s gubitkom bih očekivao elaboraciju kako je do gubitka došlo i kako se probleme koji su doveli do njega planira riješiti. To bi u takvim slučajevima bila okosnica poslovnog plana za kredit u banci.
Sada kao konzultant imam pristup da klijentima objasnim rizike svake od prethodne tri opcije, s razdvajanjem kratkoročnih i dugoročnih efekata svake odluke. Na klijentu je da odluči što na kraju želi.
