ŠTO KAD JE BUSINESS MODEL PODUZEĆA OSJETLJIV?
24. ožujka 2026.Kako upasti u top 5% poduzeća u hrvatskoj po pitanju financijskog upravljanja?
29. ožujka 2026.Gdje su kratkoročni krediti dominantan izvor financiranja, tu ni AI ne može pomoći. 😊
„Kvalitetna struktura financiranja“ i „dominantno kratkoročni krediti“ ne idu u istu rečenicu. Još gore ako u istu rečenicu pokušamo ubaciti i pojam „visok rast“, onda je tek katastrofa.
Zašto je ovakvo financiranje problematično❓
➡️Prije svega zbog rizika refinanciranja.
Kad sam se vratio iz Luksemburga u domaći sustav, doživio sam kulturološki šok. (Da, toliko se lako i brzo naviknuti na red.) 😊
Radio sam s kompanijama koje imaju revolving kreditne linije (RCF) često sklopljene po principu 3+1+1, u smislu tri godine rok otplate i onda još dvije godine opcije produljenja za po još jednu godinu. S time da veliki broj kompanija povlači sredstva takvih linija samo kad mora, često su takve linije back-up. I da, refinanciranje takvih linija obično ide puno prije dospijeća, minimalno 3 mjeseca, a nerijetko i više.
Kod nas?
1️⃣Kod nas su revolving krediti uglavnom jednogodišnji i kod mnogih do kraja povučeni – konstantno. To je problem, jer banke kad vide takvu situaciju lako mogu reći da liniju neće obnoviti. I dok možda neće automatski gurnuti poduzeće u default, mogu staviti kredit u otplatu.
2️⃣Refinanciranje linija često bude last minute i s neugodnim iznenađenjima. Tako imam situaciju gdje klijent za liniju koja istječe 30.9. odgovor dobije tog istog 30.9. s molbom da dođe hitno potpisati ugovor – u kojem odjednom magično stoji osobno jamstvo. Potpišeš – pristao si na nešto što nije dogovoreno. Ne potpišeš – default. Biraj…
Isto tako, vidio sam i situaciju gdje je banka gurnula revolving kredit u otplatu uz kamatu od preko 7% u situaciji kad je klijent tražio dodatna sredstva. Pristao je i na to, ali se u HROKu vidi debelo kašnjenje u otplati kredita jer banka nije na vrijeme pripremila ugovor.
3️⃣Brojne firme financiraju rast kratkoročnim kreditima i onda igraju rulet s produljenjem linija. Jedna loša godina i ode sve nizbrdo. Kad firme brzo rastu, u bilanci se formira trajni radni kapital, koji se ne može smanjivati jer onda nema biznisa. Taj dio treba financirati na drugi način.
Uglavnom, s tim kratkoročnim kreditima uvijek neko veselje. Klijentima sugeriram da rade što i kvalitetne firme – guraju otplate kredita na što dulje rokove i što dalje prema kasnijim godinama (gdje je to mouguće). Na taj način si smanjuju rizik refinanciranja i ne ovise o nekakvom kapricu banke ili trenutnim tržišnim okolnostima.
Znam da ne mogu sva poduzeća dobiti dugoročne kredite, ali danas je situacija daleko bolja s izvorima financiranja nego prije 10-15 godina.
Ako već imate potrebe za financiranjem, onda strukturu treba posložiti kako spada, inače imate kratkoročni, srednjoročni i dugoročni problem.
I da, ročnost kredita je samo jedna od više važnih komponenti u strukturi financiranja, tako da dobivanje dugoročnog kredita nije samo po sebi spasonosno rješenje.
