PROBLEMI S LIKVIDNOŠĆU SU GOTOVO UVIJEK REZULTAT LOŠIH ODLUKA U PROŠLOSTI
12. ožujka 2026.Kratkotrajna imovina – Kratkoročne obveze = Radni kapital❓
17. ožujka 2026.Ovaj tjedan sam dva dana proveo u Banja Luci u jednoj banci gdje sam na dvije radionice s kolegama iz fronta, analize i riska radio na caseu financiranja brzorastuće kompanije.
Ukupno je bilo 8 grupa i strategije koje su primijenili su bile različite. Međutim, strategije su u konkretnom caseu bile uglavnom nepovoljne za klijenta, unatoč izostanku nekih jasnih dealbreakera. Tako smo imali strategije koje su predlagale nastavak financiranja, ali i one koje bi klijenta gurnule u probleme. Radili smo i likvidacijske scenarije, prema kojem bi se banke namirile u potpunosti, pa se postavlja pitanje zašto bismo likvidirali kompaniju?
Interesantno, i u drugim bankama gdje sam imao ovu radionicu su strategije bile slične, s jednakim ishodom za klijenta.
Pošto nema univerzalno točnog odgovora, napravio sam mini checklistu s ključnim pitanjima koja si možemo postaviti kod financiranja brzorastućih firmi, i koja mogu uvelike olakšati donošenje odluke.
1️⃣Zaslužuje li poduzeće propasti? Je li to biznis model koji ima budućnost ili su ga pregazili vrijeme i/ili konkurencija?
2️⃣Vjerujemo li u klijentovo poštenje i znanje? Je li karakter klijenta pouzdan ili nepouzdan?
3️⃣Imamo li plan B – je li biznis „prodavljiv“, postoji li opcija ulaska strateškog partnera ili dokapitalizacije, jesmo li spremni „prepakirati“ postojeće obaveze na duži rok, itd.?
🔸Ako je odgovor na neko od pitanja NE – onda je izlazna strategija logična (možemo raspravljati zašto smo uopće ušli u financiranje u prvom planu).
🔹Ako je odgovor na sva pitanja DA – onda je logično tražiti rješenja, idealno u suradnji s drugim bankama, jer nitko nema koristi ako klijent propadne.
Ono što mi se pokazuje u praksi je da kad je više banaka u igri (3 i više), često se dogodi da zapravo nema prave kontrole, odnosno „ne zna se tko pije, a tko plaća“. U takvim situacijama se lako dogodi ishitrena odluka npr. samo jedne banke, a koja poljulja strukturu financiranja i u konačnici cijeli biznis.
Kod brzorastućih biznisa treba biti hrabar u daljnjem financiranju jer ne znamo gdje je granica tog rasta. I da – neće sve uvijek ispasti dobro. Ali posao banke je da preuzima rizik, tako da dok god vjerujemo u biznis model, u poštenje i znanje klijenta, i ako imamo plan B kao 2nd way out, logika nalaže da biznis podržimo i dalje. Naravno – s prikladnom strukturom financiranja, ali o tome ću nešto detaljnije u nekom od newslettera.

