DOBAVLJAČKI FAKTORING – dobar proizvod koji u krivom kontekstu postaje loš proizvod (aktualni domaći primjer)

Dobavljački faktoring može biti dobar proizvod za financiranje poduzeća, ali u krivom kontekstu vodi u katastrofu. Tako npr. njemačke listane kompanije uključene u DAX index uredno koriste dobavljački faktoring. Netko u većoj, netko u manjoj mjeri, ali je prisutan što znači da nije riječ o nečem egzotičnom.

Kratki refresher kako se u praksi koristi dobavljački faktoring:

1️⃣Kupac koristi dobavljački faktoring da bi platio dobavljače avansno i tako ostvario popust (ovo funkcionira ako mu je dobiveni popust veći od troška financiranja) dok banci plaća obično u nekim normalnim rokovima dospijeća, onako kako bi inače platio dobavljače

2️⃣Kupac koristi dobavljački faktoring kojim podmiruje dobavljače u redovnom roku (npr. 30-60 dana), dok banci plaća npr. u 120-150 dana – ova verzija je sličnija kratkoročnom kreditu

Ono što je ključno za dobavljački faktoring je JAK BONITET KUPCA.

Kupac je korisnik dobavljačkog faktoringa, i on je klijent banke.

Kako su onda tri domaće banke došle na ideju da na ovaj način financiraju Studenac⁉️

Niti jedan od dva ključna uvjeta nije bio ispunjen:

❌Studenac nije mogao imati visok interni kreditni rejting uz pokazatelje kakve je imao. (Ako je imao, onda banke imaju ogroman problem!)

❌Što opcija 2 gore ima uopće raditi kod poduzeća s negativnim radnim kapitalom? U situaciji rasta, radni kapital generira dodatan novac i dodatno rastezanje plaćanja tekućih obveza nije logično. Novac je na kraju išao u dugoročna ulaganja što je bio potpuno pogrešna struktura financiranja.

Rastezanje plaćanja tekućih obveza dobavljačima je moglo značiti samo ovo – strukturalni problemi u poslovanju i problemi s likvidnošću.

Dobavljački faktoring poduzećima jakog boniteta može biti poguranac u optimizaciji marže kroz ostvarenje popusta zato što popust na rano plaćanje može biti veći od troška financiranja. U situaciji kada su kamatne stope na financiranje visoke, onda proizvod može biti manje atraktivan.

Ono što je jedan od većih utega je što proizvod stvara ovisnost o takvom financiranju. Jednom kad se prestane, nastane kratkoročni gap koji treba nekako popuniti. To poduzećima jakog boniteta nije problem, zamijene jedan način financiranja drugim. To je još jedan razlog zašto se ovaj proizvod u pravilu koristi samo kod jako dobrih poduzeća, dok onima koji ne spadaju u tu kategoriju preostaju neki drugi oblici financiranja.