TRI RAZLOGA ZAŠTO JE KORISNO ODVOJITI PRIVATNU IMOVINU OD IMOVINE KOMPANIJE KOJOJ STE VLASNIK
5. listopada 2024.KAKO SCENARIO ANALIZA POMAŽE U UPRAVLJANJU BIZNISOM
21. listopada 2024.Proizvodna firma je prije nekih 7-8 godina podigla dugoročni kredit za izgradnju hale. Paralelno uz taj dugoročni kredit, firma je imala i kratkoročni kredit za financiranje radnog kapitala. Omjer je bio cca 60:40 u korist dugoročnog kredita.
Do 2023. dugoročni kredit je bio uredno otplaćivan, a kratkoročni je bio redovito refinanciran.
I onda u 2023. dolazi do problema i biznis je pretrpio značajan pad – prihodi su pali za trećinu.
I što se događa?
Banka inzistira na otplati rate dugoročnog kredita za tu godinu, što je naravno imalo posljedice na likvidnost poduzeća.
Kako se pokrila rupa u likvidnosti?
Tako da nisu plaćeni dobavljači.
Plaćanje dobavljačima je povijesno bilo uvijek na 70-ak dana, a sad je probilo 100 dana. Naravno da su dobavljači tijekom 2024. postali nestrpljivi i da su blokirali firmu. S obzirom na duljinu trajanja blokade, izgledno je da povratka u normalno funkcioniranje više nema.
Logično je pitanje sada – je li do toga baš moralo doći?
Da je dugoročni kredit, kojemu su ostale cca 2 godišnje rate, reprogramiran na period od npr. 3-4 godine, ili da je napravljen moratorij od 1-2 godine, možda bi firma imala šanse za opstanak. Tim više jer je banka u 2022. povećala izloženost po kratkoročnom kreditu čime je udio kratkoročnih kredita došao do čak 80% ukupne kreditne zaduženosti.
Da se razumijemo, ne optužujem banku za odluku koju je donijela. Možda u banci više ne vjeruju u poslovni model firme i odlučili su povući ručnu. Problem je što je banka povećala izloženost prije samo dvije godine i da sada ostaje izložena po tom kratkoročnom kreditu za radni kapital koji se sada gotovo sigurno neće moći vratiti, plus ove cca 2 godišnje rate dugoročnog kredita, koje su vjerojatno osigurane zalogom na imovini.
Jesu li manageri / vlasnici mogli nešto napraviti?
Možda je zapelo na uvjerljivosti poslovnog plana prezentiranog banci od strane managementa firme pa su izgubili kredibilitet. Možda je procijenjeno da je ovako najbolje da ne nastaju novi gubici.
Kako god, šteta je što još jedna proizvodna firma odlazi u nepovrat, a još gore kad vidim da je većina prodaje išla u izvoz.
____
Iz različitih izvora čujem kako je sve više firmi u nekakvoj situaciji da ne može naprijed (može samo natrag) i da su banke nevoljke napraviti reprograme kako ne bi morale povećati rezervacije.
Od 20-tak zadnjih primjera kompanija koje sam pogledao, problem je što su za većinu njih rezervacije već trebale biti napravljene i reprogram odobren da pokušaju opstati.
Bojim se da se odgađanjem neizbježnog samo smanjuje šansa za uspješno restrukturiranje u budućnosti. Jednom kad dobavljači obustave isporuku robe, onda je teško i skupo ponovno uspostaviti funkcionirajuće procese i osigurati svijetlu budućnost.
Na vrijeme restrukturirajte svoje poslovanje i obveze (ako ste CEO / CFO u poduzeću) ili potraživanja (ako ste u banci) – veća je šansa za opstanak i naplatu potraživanja.
____
Za edukativni sadržaj iz upravljanja financija, u kojem povezujemo teoriju i njenu primjenu u praksi, prijavite se na newsletter:
https://preview.mailerlite.io/preview/1049689/sites/128740058336331313/upravljanjefinancijama