KAKO (NE) FINANCIRATI RADNI KAPITAL

Radni kapital (ili obrtna sredstva) su u praksi jedno od najzanemarenijih područja upravljanja biznisom. A upravo na ovom dijelu se pokaže hoće li biznis biti zdrav ili zaglibiti u probleme.

Još prije dvije godine sam imao serijal o radnom kapitalu pa neću ponavljati ono što sam pisao tada, ali na početku samo dva podsjetnika:

• Što radni kapital NIJE – radni kapital nije financijska metrika (iako se može iskazati u eurima), a pogotovo to nije razlika između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza.
• Što radni kapital JE – radni kapital su procesi, i kad ga iskažemo u eurima ili danima u vidu nekakvih pokazatelja, oni su samo refleksija ključnih operativnih procesa u poslovanju.

Sad kad smo se podsjetili ključnih stvari, idemo na primjeru jedne domaće kompanije vidjeti kako izgleda radni kapital iz više kuteva, što treba obratiti kod svakog elementa i u konačnici kako financirati radni kapital. Malo konteksta – radi se o distributeru prehrambenih proizvoda, dakle proizvoda s ograničenim rokom trajanja (nije svježa roba, ali ne može stajati vječno).

Kako promatrati radni kapital iz tri perspektive

U stručnoj literaturi ćete obično naći definicije radnog kapitala koje su krute, nejasne i beskorisne ako hoćete upravljati radnim kapitalom. Ono što nećete naći u literaturi je praktični pogled na radni kapital, prema kojem radni kapital ima tri perspektive, i to:

1. Biznis perspektiva
2. Bilančna perspektiva
3. Strukturalna perspektiva

Kad pričamo o biznis perspektivi, onda moramo razmišljati u kontekstu glavnih procesa u poduzeću. Kako izgleda biznis model poduzeća iz primjera?

Kupi => Skladišti => Prodaj => Naplati

Izgleda kao vrlo jednostavan proces, i istina je da nije riječ o nuklearnoj fizici, ali je kod distributera imperativ biti maksimalno efikasan tj. brz u obrtaju.

Ono što karakterizira ovakav biznis je da će imati zalihe na lageru u prosjeku 3 mjeseca, pošto radi s retailerima naplatu će imati u prosjeku u 2 mjeseca, a svoje dobavljače plaća uz odgodu plaćanja od 1-2 mjeseca, ovisno o dobavljaču. Znači, u svakom trenutku će imati gap od 3-4 mjeseca koji će trebati nekako financirati.

Temeljem ovih informacija do sada, dođemo do zaključka da će ovo poduzeće uvijek imati POZITIVAN radni kapital, tj. da će mu vrijednost zaliha i potraživanja od kupaca uvijek premašivati obveze prema dobavljačima. Slikovito, ovo poduzeće spada u skroz lijevi primjer na slici (možda je se sjećate iz prethodnih newslettera vezanih uz radni kapital).

Sad smo shvatili da će biznis imati pozitivan radni kapital, što znači da će uvijek postojati nekakav gap koji će trebati nekako financirati. Također – što bude veći rast poslovanja, to će i gap biti veći, jer je taj gap refleksija biznisa modela poduzeća.

Idemo sada vidjeti kako izgleda bilančna perspektiva radnog kapitala ovog poduzeća. Ali prije toga prvo pogledajte stope rasta prihoda u periodu 2021-2025.

S obzirom da znamo da će poduzeće imati pozitivan radni kapital, iz ovakvog rasta lako zaključujemo da će se gap koji je potrebno financirati kontinuirano povećavati, a to možemo i vidjeti iz izvatka ključnih parametara iz bilance:

Što nam ova tablica govori?

Govori nam da se gap, odnosno Net Working Capital (NWC) kontinuirano povećava, točno onako kako smo i očekivali. Od 159 tis. u 2021. do 5,2 mil. u 2025.!

I kako je financiran NWC? Konkretno, većinski dio gapa je financiran kratkoročnim kreditima. U početku je to bilo 90%, kasnije otprilike 2/3 NWC-a je bilo pokriveno kratkoročnim kreditima. Preostala trećina je pokrivena iz dugoročnih izvora.

Je li ovo zdravo financiranje gledajući radni kapital iz bilančne perspektive?

Bez uvida u strukturalni dio priče je teško reći, na prvu nominalno izgleda u redu. Onaj školski pokazatelj tekuće likvidnosti je u periodu 2023-2025 bio u rasponu 1,3-1,6x, što uopće nije loše (barem u teoriji). Ako bismo gledali samo bilancu u bilo kojoj pojedinačnoj godini, došli bismo do zaključka da je sve stabilno.

Ali ostaje nam treći kut gledanja na radni kapital, a to je onaj strukturalni.

Kad pogledamo strukturu NWC-a iz primjera, lako vidimo da se NWC kontinuirano povećava. Kako je riječ o distributeru robe široke potrošnje, znači koji ne prodaje projektno / jednokratno, već gradi brend proizvoda koji postaju dio potrošačke košarice kupaca, to znači da ovaj gap nije privremen, već permanentan.

Upravo u ovom dijelu permanentnosti nastaje najveći problem -> poduzeće financira permanentni radni kapital privremenim sredstvima, tj. kratkoročnim kreditima. To znači da je svake godine izloženo riziku refinanciranja od strane banaka. Tim gore što ovdje nije riječ o samo jednoj ili dvije banke, već o njih šest! Dovoljno je da jedna banka otkaže suradnju, smanji limit, stavi kredit u otplatu na 6 ili 12 mjeseci, i nastaju ogromni problemi.

Ključni parametri financiranja radnog kapitala

Ovaj case sam koristio kao primjer u edukacijama u pet banaka, i svugdje je zaključak bio isti – kad se probije limit neosiguranog financiranja i kad banke shvate da se permanentni radni kapital financira privremenim izvorima – kreću problemi!

Financiranje radnog kapitala kod ovog poduzeća je čista katastrofa i samo priziva probleme. Jedan dan blokade je već nagovijestio da se ovakav brzi rast više ne može financirati na način na koji je to do sada bilo financirano.

Upravo zato je važno znati je li radni kapital permanentne ili privremene prirode. I dok je ovaj primjer poprilično jednostavan jer se kratkoročni krediti svi odnose na isti tip kredita, u praksi se dogodi da imamo više banaka s više različitih proizvoda i s više biznis segmenata, pa razlučiti što je što, i što se čime zapravo financira nije baš jednostavno.

Ispravan način financiranja radnog kapitala ovisi o tri perspektive radnog kapitala – biznis, bilančnoj i strukturalnoj. Kad razumijemo tu matricu, onda znamo i kako financirati radni kapital. Naravno, u praksi treba dodati u priču i plan poslovanja, sigurnosnu rezervu, volatilnost cash flowa, strategiju likvidnosti, ukupnu zaduženost u odnosu na cash flow koji se generira, dostupnost pojedinih izvora financiranja u datom trenutku, fleksibilnost ugovornih odredbi, broj i strukturu banaka, itd. što priču čini puno kompleksnijom.

Financiranje nije samo otići u banku i „uzeti“ novce, već to mora biti promišljen proces slaganja strukture financiranja, koji vas sutra neće ograničavati, koji vam neće stvoriti financijske probleme (problemi s likvidnošću, visoka zaduženost), ali i koji će se uklopiti u kreditne politike ili investicijske politike vaših financijera.